proteus2.jpgproteus3.jpgproteus4.jpgproteus1.jpg

HOME PAGE

O čovječjoj ribici

Normal 0 false false false EN-US X-NONE X-NONE /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0in 5.4pt 0in 5.4pt; mso-para-margin-top:0in; mso-para-margin-right:0in; mso-para-margin-bottom:10.0pt; mso-para-margin-left:0in; text-align:justify; line-height:200%; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-theme-font:minor-fareast; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;} Čovječja ribica, Proteus anguinus je endem podzemnih slatkovodnih staništa dinarskog krša. Ona je jedini pravi podzemni kralješnjak. Rasprostranjena je na području Slovenije, Trsta u Italiji, Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Prvi put je opisana 1768. godine, dok je u Hrvatskoj prvi put zabilježena 1840. godine na izvoru Goručica u blizini Sinja. Na područjima Like i Velebita čovječja ribica nije nikad pronađena. Ne zna se točan razlog zašto ih na tom području nema, ali se pretpostavlja da bi se to moglo razjasniti hidrogeološkim istraživanjima. Istraživanjima je dokazano da postoje dvije podvrste čovječje ribice - bijela, troglomorfna* podvrsta Proteus anguinus anguinus i tamno obojana, netroglomorfna Proteus anguinus parkelj. Predstavnici crne čovječje ribice pronađeni su samo u dva izvora na području Bele Krajine u jugoistočnoj Sloveniji, zapadno od Žumberka. Jedinke čovječje ribice zadržavaju morfološke karakteristike ličinki u odraslom stadiju. Koža im je blijeda, rozobijele boje, lubanja im je uska i izdužena, a na glavi imaju male, zakržljale oči prekrivene slojem kože. Na vratu se nalazi 1 par škrga crvene boje koje zadržavaju tijekom cijelog života i imaju kratke ekstremitete sa samo dva prsta na stražnjim udovima i tri prsta na prednjim udovima. Ukupna dužina tijela iznosi do 40.6 cm. Imaju spor životni razvoj te jedinke odrasli stadij postižu tek s 14 do 18 godina. Čovječja ribica je vodozemac s najdužim životnim vijekom, žive više od 60 godina. Diše škrgama i kožom, a u hipoksičnim uvjetima diše plućima. Nisu joj potrebne visoke koncentracije kisika što je povezano s njihovom niskom razinom metabolizma, koji je jedna od adaptacija na podzemni način života. Može osjetiti vrlo niske koncentracije organskih sastojaka u vodi. Mirisom procjenjuje kvalitetu i kvantitetu plijena. *Troglomorfija je svaka morfološka i fiziološka promjena ili promjena u ponašanju životinja koja je posljedica prilagodbe na uvjete u podzemnim staništima.                             Normal 0 false false false EN-US X-NONE X-NONE /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0in 5.4pt 0in 5.4pt; mso-para-margin-top:0in; mso-para-margin-right:0in; mso-para-margin-bottom:10.0pt; mso-para-margin-left:0in; text-align:justify; line-height:200%; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;} EVOLUCIJA: Porodica Proteidae su podzemni vodozemci koje dijelimo u dva roda Proteus (europski) i Necturus (sjevernoamerički). Europski slijepi špiljski repaš, odnosno čovječja ribica (Proteus anguinus) poznata je stoljećima pod tim imenom zbog svoje svijetlo obojane kože. Sjevernoamerički repaši roda Necturus isto tako su pozanti stoljećima pod nazivom „watergogs“ (mudpippies).   SISTEMATIKA:                 Koljeno: CHORDATA (svitkovci)                                 Potkoljeno: VERTEBRATA (kralješnjaci)                                                 Razred: AMPHIBIA (vodozemci)                                                                 Red: CAUDATA (repaši)                                                                                 Porodica: PROTEIDAE (glavašice)                                                                                                 Rod: NECTURUS (sjevernoamerički rod)                                                                                                 Rod: PROTEUS (europski rod)   Normal 0 false false false EN-US X-NONE X-NONE /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0in 5.4pt 0in 5.4pt; mso-para-margin-top:0in; mso-para-margin-right:0in; mso-para-margin-bottom:10.0pt; mso-para-margin-left:0in; text-align:justify; line-height:200%; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;} OPIS STANIŠTA Podzemlje, u širem smislu riječi, obuhvaća sva životna područja ispod površine tla kojima su osnovna obilježja nedostatak svjetlosti, umjerena godišnja oscilacija temperature te visoka relativna vlažnost zraka, smanjen predatorski pritisak i ograničena količina hrane. Podzemne šupljine su najzastupljenije u kršu koji obuhvaća ukupno 46% površine Hrvatske. Pukotine u kršu omogućuju prolazak vode kroz sve špiljske sustave, iz kojih voda može izaći u obliku povremenih i stalnih izvora na površinu tla. Osnovno stanište čovječe ribice su pukotine i rascjepi u vapnenačkim špiljama što stvara problem prilikom istraživanja jer su ta područja teško dostupna čovjeku. Jedinke često pronalazimo na rubnim dijelovima staništa gdje ih izbace jake kiše ili se tamo nađu u potrazi za hranom. Čovječju ribicu nalazimo u vodama temperaturnog raspona od 5°C do 15°C. Normal 0 false false false EN-US X-NONE X-NONE /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0in 5.4pt 0in 5.4pt; mso-para-margin-top:0in; mso-para-margin-right:0in; mso-para-margin-bottom:10.0pt; mso-para-margin-left:0in; text-align:justify; line-height:200%; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;} Prehrana   Čovječja ribica se hrani detritusom i špiljskim beskralježnjacima. U njenu prehranu uključene su ličinke kukaca i to najčešće ličinke tulara (Trichoptera), vodencvijetova (Ephemeroptera), dvokrilaca (Diptera) te mekušci (Belgrandiella) i amfipoda (Niphargus, Asellus, Synurella).   Podzemni ekosustavi, uključujući špilje i jame, odlikuju se ograničenim količinama hrane tijekom godine. Razlog takve periodične zastupljenosti hrane je u tome što u takvim sustavima nedostaju primarni proizvođači, a unos hrane je privremen. Razdoblje duljeg gladovanja je uobičajeni sezonski događaj i jedinke tada koriste zalihe koje su im pohranjene u tijelu. Dokazano je da čovječja ribica u iznimnim situacijama, može preživjeti od 18 do 96 mjeseci bez da pokazuje bilo kakve znakove bolesti i zbog toga predstavlja dobar modelni organizam za istraživanje fizioloških prilagodbi i ponašanja na ekstreman okoliš.   Podzemni organizmi su manje aktivni i imaju nižu stopu metaboličke potrošnje u usporedbi sa srodnim nadzemnim organizmima. Upravo ove osobine poboljšavaju preživljavanje u teškom, stresnom, podzemnom okolišu i odražavaju manju potrebu za kretanjem upravo zbog smanjenih vizualnih interakcija predator-plijen. Slaba zastupljenost plijena i mrak u špiljskim biotopima zahtjeva više utrošenog vremena na traženje hrane. Čovječja ribica pri lovu koristi kemijske i mehaničke informacije. Budući da su im oči prekrivene kožom, vidne informacije nisu bitne za ponašanje pri lovu. Na početku perioda gladovanja u kojoj nastupa faza stresa, čovječja ribica ubrzava lokomotorne aktivnosti i brzinu kretanja, (stoga i stope potrošnje kisika) kako bi povećala vjerojatnost pronalaska plijena. Ukoliko se faza gladovanja nastavi ona će pribjeći učinkovitijoj strategiji koja uključuje drastično smanjenje lokomotorne aktivnosti, polako i sustavno pretraživanje svakog dijela teritorija. Iz tog razloga ovaj vodozemac ima smanjen utrošak predatorske aktivnosti, odnosno manje energije troši na potragu. Normal 0 false false false EN-US X-NONE X-NONE /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0in 5.4pt 0in 5.4pt; mso-para-margin-top:0in; mso-para-margin-right:0in; mso-para-margin-bottom:10.0pt; mso-para-margin-left:0in; text-align:justify; line-height:200%; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;} Razmnožavanje                 Razmnožavanje nije ovisno o godišnjem dobu, što ukazuje na stabilnost njihovog podzemnog staništa. Odrasle se jedinke grupiraju u pukotinama ili ispod stijena. Mužjaci u vrijeme parenja utvrđuju terirorije koje brane od konkurentnih mužjaka. Kada ženka uđe u takav teritorij započinje ritualno udvaranje. Udvaranje dostiže vrhunac kada mužjak položi paketić sperme (spermatofore), kojeg ženka skupi svojom kloakom. Udvaranje može biti ponovljeno više puta unutar nekoliko sati. Ženke mogu spremiti spermu u specijalne strukture unutar kloake, tzv. spermateke na 6 mjeseci ili duže. Napuštanjem teritorija mužjaka, ženka traži prikladno mjesto za polaganje jaja. Nakon 2 do 3 dana ženka počinje polagati jaja. To ponavlja 25 dana te ukupno položi više od 70 jaja. Jaja polažu ispod kamena ili trupca koja nakon toga ženka nastavi čuvati. Jaja su velika (5-6 mm), puna žumanjka i nepigmentirana. Period inkubacije traje od 2 do 6 mjeseci ovisno o temperaturi. Jaja se razvijaju 182 dana na 8˚C, 140 dana na 10˚C, 123 dana na 11˚C i 86 dana na 15˚C. Kod ličinki nema preobrazbe (metamorfoze) prilikom prelaska u odrasli stadij.   phenq france
Joomla templates by a4joomla